Sušica

MKSJ

Srpske snage, koje su se sastojale od Jugoslovenske narodne armije (JNA) i paravojnih snaga, preuzele su 21. aprila 1992. vlast u gradu Vlasenici. (para. 52. Dragan Nikolić, str. 17.), (para. 349. Krajišnik, str. 130-131.), (para. 1426. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 460.), (para. 1114. Karadžić, tom I, str. 448-449.)

Srpski vojnici su rano ujutro 2. juna 1992. napali zaselak Drum, nedaleko od Vlasenice, u kojem je bošnjačko stanovništvo bilo u većini i gdje je više od 20 muškaraca ubijeno za nekoliko minuta, a preživjeli su odvedeni u logor “Sušica”. (para. 352. Krajišnik, str. 131-132.), (para. 1438. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 465.), (para. 1150-1151. Karadžić, tom I, str. 463-464.), (para. 1766. Mladić, tom II, str. 910.)

Osim u logoru “Sušica”, srpske vlasti su 1992. godine civile, uglavnom bošnjačke nacionalnosti, držale zatočene u više zatočeničkih centara (zgrada policije, općinski zatvor, Srednja škola u Vlasenici, pilana u Milićima, osnovna škola, štale zadruge u Piskavicama, hotel “Panorama”, vojno-sportska dvorana, Dom kulture u Milićima, logor “Luka” i peradarska farmi “Šošari”) na području Vlasenice. (para. 351-356. Krajišnik, str. 131-134.)

Srpske snage su 31. maja 1992. osnovale zatočenički logor u Sušici, u kojem su stražarile vojska i policija. (para. 55. Dragan Nikolić, str. 17.), (para. 353. Krajišnik, str. 132.), (para. 1451. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 469–470.), (para. 1181. Karadžić, tom I, str. 473.), (para. 1775-1776, 1795. Mladić, tom II, str. 918-919, 929-930.)

Od kraja maja do oktobra 1992. kroz “Sušicu” je prošlo više hiljada zatočenika Bošnjaka i drugih nesrba iz Vlasenice i okolnih sela, a broj zatočenika u hangaru, po pravilu, kretao se između 300 i 500 ljudi. (para. 57. Dragan Nikolić, str. 18.), (para. 353. Krajišnik, str. 132), (para. 1451. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 469–470.), (para. 1794. Mladić, tom II, str. 929.)

U prvim danima je u “Sušici” bilo zatočeno preko 1.000 ljudi, a samo nekoliko dana kasnije srpski funkcioneri dozvolili su odlazak više od 800 žena nakon što su im oduzete dragocjenosti i pošto su potpisale izjavu da dobrovoljno napuštaju općinu. (para. 353. Krajišnik, str. 132.), (para. 1454. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 470–471.), (para. 1844. Mladić, tom II, str. 953.)

Od sredine juna do sredine jula 1992. izvedeno je najmanje devet zatočenika, od kojih neki nisu nikada vraćeni, neki su preminuli od posljedica premlaćivanja, a neki su odmah ubijeni. (para. 72-86. Dragan Nikolić, str. 20-23.), (para. 353. Krajišnik, str. 132.), (para. 1477-1478, Stanišić i Župljanin, tom I, str. 481.), (para. 1203-1207. Karadžić, tom I, str. 484–486.), (para. 1770. Mladić, tom II, str. 913-914.)

Zatočenici su podvrgavani svim vrstama maltretiranja, uključujući česta premlaćivanja i ubadanja nožem. (para. 91-104. Dragan Nikolić, str. 24-27.), (para. 1190-1193. Karadžić, tom I, str. 478-480.), (para. 1796., Mladić, tom II, str. 930.), (para. 1459. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 473.)

Zatočenici su morali ići na prisilni rad, zakopavali su ubijene iz naselja Drum, kopali rovove i nosili municiju na liniji fronta. (para. 353. Krajišnik, str. 132.), (para. 1458. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 472.), (para. 1195. Karadžić, tom I, str. 480.), (para. 1815. Mladić, tom II, str. 939.)

Mnoge od zatočenih žena bile su podvrgavane seksualnom zlostavljanju, a čuvari i drugi muškarci kojima je bio dozvoljen ulazak u logor često su noću izvodili žene iz hangara. (para. 61. Dragan Nikolić, str. 18.), (para. 1469. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 478.), (para. 1194. Karadžić, tom I, str. 480.)

Tokom juna 1992. zatočenici su iz “Sušice” odvoženi i u logor “Batković”, a logor “Sušica” je radio do septembra 1992. godine. Krajem tog mjeseca, iz logora “Sušica” u četiri navrata je odvezeno i ubijeno 140 do 150 zatočenika. (para. 357. Krajišnik, str. 134.), (para. 1470-1471. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 478-479.), (para. 1211-1213. Karadžić, tom I, str. 487-488.), (para. 1773. Mladić, tom II, str. 916.)

Srpska policija je te zatočenike odvela na Debelo brdo i ubila. (para. 1212. Karadžić, tom I, str. 487-488.)

Otprilike 150 zatočenika držano je u veoma teškim uslovima, u pet prostorija općinskog zatvora u Vlasenici, odakle su morali da obavljaju različite poslove, od zakopavanja leševa, odnošenja imovine iz napuštenih bošnjačkih kuća do kopanja rovova na liniji fronta. (para. 354. Krajišnik, str. 133.), (para. 1447-1449. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 468-469.), (para. 1174-1179. Karadžić, tom I, str. 471–472.)

Konstatirano je da je oko 160 muškaraca bilo zatočeno u srednjoj školi u Vlasenici u periodu od 31. maja 1992. do 8. juna 1992., nakon čega su prebačeni u logor “Sušica”. (para. 1802. Mladić, tom II, str. 933.)

Sud Bosne i Hercegovine

Sredinom maja 1992. – nakon odlaska korpusa JNA, koji je bosanskom srpskom stanovništvu ostavio opremu, oklopna vozila, tenkove i naoružanje – nesrpskom stanovništvu se ograničava kretanje, otpušta ih se s radnih mjesta, a srpska vojska i policija počinju neovlašteno pretresati bošnjačke kuće, zatvarati civile u prostorije zatvora u zgradi MUP-a, zatvora iza zgrade Suda, te u logor “Sušica” (u presudi u predmetu “Stupar i Tešić” se za “Sušicu” koriste termini “zatočenički objekat” i “logor”). (Bastah i Višković, str. 31.), (para. 149. Stupar i Tešić, str. 51.), (para. 187., 196., 216. Predrag Bastah, str. 53., 55., 62.), (para. 39. Goran Višković, str. 29.)

Početkom juna 1992., 34 civila bošnjačke nacionalnosti su ubijena na lokalitetu Mračni dol (Mračnica). (para. 280., 367. Predrag Bastah, str. 4-5., 76-77., 98.)

Žrtve su prethodno izvedene iz zatvora iza zgrade Suda i logora “Sušica”, a strijeljanje je preživjela jedna osoba. (para. 226. Predrag Bastah, str. 4-5., 64-65.)

Njihovi posmrtni ostaci, kao i ostaci još tri žrtve, ekshumirani su na lokalitetu Mračni dol – Sušica. (para. 391-392. Predrag Bastah, str. 4-5., 102-103.)

“Sušica” je bila logor u kojem su bili zatočeni civili bošnjačke nacionalnosti, držani u krajnje nehumanim uslovima, i podvrgavani gotovo svakodnevnim zlostavljanjima, te psihičkim i fizičkim maltretiranjima. (Bastah i Višković, str. 39-40.), (para. 161. Stupar i Tešić, str. 53-54.), (Goran Višković, str. 6-9.)

Logor je osnovan krajem maja 1992., a zatočenici su u “Sušicu” dovođeni početkom juna 1992. godine. (Bastah i Višković, str. 41.), (para. 161. Stupar i Tešić, str. 53-54.), (para. 216. Rade Garić, str. 85.), (para. 206. Predrag Bastah, str. 59.)

Desetak zatočenih u “Sušici“ je u prvoj polovini juna 1992. izvedeno ispred hangara i ubijeno, a pronađeno je tijelo samo jednog od stradalih na lokalitetu Debelo brdo – Ogradice. (para. 80-81. Goran Višković, str. 4., 39-40.)

Više zatočenika, od kojih su neki prethodno pretučeni, tokom juna 1992. je odvedeno iz logora “Sušica”, od kada im se gubi svaki trag, a tijela pojedinih su ekshumirana nakon rata. (Bastah i Višković, str. 4-5., 61-62., 68-70.), (para. 425-438. Rade Garić, str. 6., 163-166.), (para. 103. Goran Višković, str. 5-8., 45.)

U “Sušicu” su zatočenici dovođeni iz policijske stanice, gdje su prethodno mučeni. (para. 457-465., 491-494. Rade Garić, str. 5., 173-176., 185-186.)

Zatvorenici iz “Sušice” su odvođeni na prinudni rad, tokom kojeg su fizički i psihički zlostavljani. (Bastah i Višković, str. 4., 62-64.), (para. 104-105. Goran Višković, str. 4., 5., 45.)

Zatočenice u “Sušici” su silovane i na druge načine seksualno zlostavljane. (Bastah i Višković, str. 4., 64-65.)

Neke od zatočenica iz “Sušice“ su nakon premlaćivanja, s još nekoliko žena i djece, transportovane prema Kladnju te u mjestu Luke izvedene iz autobusa, i od tada im se gubi svaki trag. (Goran Višković, str. 8-9.)

Krajem juna 1992. veliki broj zatočenih muškaraca prebačen je iz logora “Sušica” u veći logor “Batković” blizu Bijeljine. (para. 217. Rade Garić, str. 85-86.)

Srpske snage su civile nesrpske nacionalnosti iz sela Alihodžići sproveli u “Sušicu”, odakle su žene i djeca prebačeni u Cersku, pod kontrolom Armije RBiH. (para. 359., 373. Stupar i Tešić, str. 103., 106-107.)

Više civila nesrpske nacionalnosti je u septembru 1992. uhapšeno i, nakon šest dana zatočenja u “Sušici”, premješteno prema Kladnju. (para. 85., 89-90. Goran Višković, str. 9., 41., 42.)