Rasadnik

MKSJ

Srpske snage, počevši od 22. maja, granatirale su približno sedam dana, a na kraju i zauzele grad Rogaticu i okolna sela, a Bošnjacima su naredili da se okupe na centralnom gradskom trgu, tražili da potpišu izjavu o lojalnosti, predaju se i presele u srednju školu “Veljko Vlahović”, prijeteći da će ih ubiti ako to ne učine. (para. 678. Krajišnik, str. 247.), (para. 967., 982., 984. Karadžić, tom I, str. 385., 391-392.)

Srpske vlasti su 1992. godine u Rogatici civile pretežno bošnjačke nacionalnosti držale zatočene u nekoliko zatočeničkih centara (Poljoprivredno dobro “Rogatica” (“Rasadnik”), srednja škola, ergela konja na Borikama, Crkveni dom, ”Sladara“, SUP Rogatica). (para. 678., 680., 683. Krajišnik, str. 247., 248.)

Početkom augusta 1992. godine 20-ak Bošnjaka koji su odvojeni od žena i djece u srednjoj školi “Veljko Vlahović” odvedeno je u “Rasadnik”, gdje su zatočeni u dvije prostorije, a sredinom mjeseca je dovedeno još zatočenika iz škole. (para. 1004-1006. Karadžić, tom I, str. 400-401.), (para. 1503. Mladić, tom II, str. 787.)

Zatočeni muškarci i zatočene žene u “Rasadniku” su bili podvrgavani psihičkom zlostavljanju, premlaćivanju i seksualnom nasilju. (para. 1021. Karadžić, tom I, str. 407.)

Srpske snage su 15. augusta 1992. ubile 24 Bošnjaka, među kojima su četvorica bila maloljetna, koji su odvedeni iz “Rasadnika” na liniju fronta. (para. 1028. Karadžić, tom I, str. 410.), (para. 1462. Mladić, tom II, str. 766.)

Dvojica zatočenika u “Rasadniku” su na smrt pretučena od početka augusta do početka novembra 1992. godine. (para. 1470. Mladić, tom II, str. 769.)

Od decembra 1992. do aprila 1994. još nekoliko zatočenika ubijeno je u “Rasadniku”. (para. 1471. Mladić, tom II, str. 769–770.)

Zatočenicima iz logora “Rasadnik” su izdavana naređenja za radove, poput kopanja rovova, a korišteni su i kao ”živi štit“, te su jedne prilike su dvojica od njih i ranjena. (para. 1547-1548. Mladić, tom II, str. 804.)

Vijeće sigurnosti UN-a je 6. maja 1993. godine usvojio Rezoluciju broj 824, kojom se Žepa i Goražde također proglašavaju zaštićenim zonama. (para. 95. Popović i ostali, tom I, str. 28.)

U martu 1995. ponovo je započelo granatiranje rubnih područja Žepe, a u junu 1995. je počelo snažno granatiranje koje je dovelo do civilnih žrtava. (para. 666. Popović i ostali, str. 268.)

Napadi VRS-a na Žepu su nastavljeni 20. jula 1995. Napadi su postajali sve žešći i granatiranje Žepe se intenziviralo sve do 24. jula, a pritom je najviše gađan centar enklave. (para. 625. Tolimir, str. 291.), (para. 696. Popović i ostali, tom I, str. 283.)

Premda nije postignut sporazum o sudbini vojno sposobnih muškaraca iz Žepe, prevoz civila Bošnjaka iz ovog mjesta je počeo 25. jula 1995. i trajao je do 27. jula 1995. godine. (para. 640. Tolimir, str. 297.), (para. 710-719. Popović i ostali, tom I, str. 290-295.)

Posljednji konvoj u kojem su zajedno bili i civili i ranjenici, i koji je krenuo u pravcu Rogatice i Kladnja, zaustavljen je na posmatračkom mjestu OP–2 na Bokšanici 27. jula 1995. Iz autobusa su iskrcani i uhapšeni predstavnici bošnjačkog stanovništva koji su učestvovali u pregovorima, a koji su pod pritiskom morali potpisati „sporazum o kapitulaciji“, jer posljednjem konvoju nije bilo dozvoljeno da nastavi, sve dok ne prihvate kapitulaciju. Odvedeni su u hotel ”Borike“ a konvoju je dozvoljeno da nastavi prema Kladnju. (para. 654-659. Tolimir, str. 305–307.), (para. 728-730. Popović i ostali, tom I, str. 299-302.)

Taj konvoj je zaustavljen u Lukama, u blizini Tišće, gdje je 12-orici ranjenih muškaraca naređeno da pređu u drugi autobus, koji je stajao okrenut u suprotnom pravcu, i gdje im se priključilo još 28 muškaraca starije dobi, koji su iskrcani s autobusa koji su putovali u noći 26. jula 1995., i svi su prevezeni u “Rasadnik” kod Rogatice. (para. 659. Tolimir, str. 307.), (para. 720. Popović i ostali, str. 295–296.)

U ”Rasadnik“ su iz hotela „Borike“ dovedeni i predstavnici bošnjačkog stanovništva Žepe koji su učestvovali u pregovorima. Zarobljenike su u “Rasadniku” noću tukli policajci. Dvojica predstavnika bošnjačkog stanovništva Žepe su sredinom augusta 1995. odvedena iz ”Rasadnika“ i više se nikad nisu vratili. Njihovi posmrtni ostaci nađeni su, zajedno sa još deset tijela, u jednoj grobnici u Vragolovima, nedaleko od Rogatice. (para. 664-665. Tolimir, str. 309-310.), (para. 730. Popović i ostali, tom I, str. 301-302.)

Sud BiH

U prostorijama nekadašnjeg poljoprivrednog dobra “Rasadnik" je formiran zatočenički centar za pripadnike nesrpske nacionalnosti. (para. 85. Brane Planojević, str. 25-26.), (Radisav Ljubinac, str. 27., 2.)

Od kraja juna do oktobra 1992. Bošnjaci zatočeni u logoru tadašnjeg poljoprivrednog dobra ”Rasadnik” su premlaćivani. (Radisav Ljubinac, str. 27-30., 2.), (para. 92-93., 181-187. Brane Planojević, str. 27., 43-44.)

Najmanje četvorica zatočenih civila iz “Rasadnika“ su ubijena, a ubijen je i jedan ratni zarobljenik, pripadnika Armije RBiH. (para. 94-129., 220-228. Brane Planojević, str. 27-33., 51-53.)

U “Rasadniku“ je u maju 1993. silovana zatvorenica. (para. 164-173. Brane Planojević, str. 40-42.)

Zatočenici u “Rasadniku“ su mučeni i tokom septembra 1995. (para. 216-217. Oliver Krsmanović, str. 54., 6.)