Perčin disko

MKSJ

U martu i aprilu 1992. JNA je postavila kontrolne punktove u gradu Doboju. (para. 339. Krajišnik, str. 127.)

3. maja 1992. godine pripadnici srpske paravojske, JNA i policije preuzeli su vlast u gradu Doboju. (para. 1178. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 382.); (para. 340. Krajišnik, str. 127.); (para 242., 252. Stanišić i Simatović, prvostepena presuda MMKS, str. 109. 118-119.)

Srpske vlasti su civile, uglavnom bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, 1992. godine u Doboju držale zatočene u više od 20 zatočeničkih centara (Centar službi bezbjednosti, zatvor u Doboju, kasarna JNA "4. juli", logor u Šešliji, skladište u Usori, željeznička stanica, SRC "Ozren", srednja škola, fabrika guma u Barama, rudnik u Stanarima, osnovna škola u Stanarima, rukometno igralište, "Bosanka", fabrika dalekovoda "Rudanka", selo Kotorsko, hangar u Majevici, vojni objekat na Putnikovom brdu, Seona, osnovnoj škola u Grapskoj, prodavnica u Piperima, vojni objekat u Ševarlijama i u Podnovlju, diskoteka u Usori). (para. 1164. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 378.); (para. 342-344. Krajišnik, str. 128-129. i 128.); (para 244. Stanišić i Simatović, prvostepena presuda MMKS, str. 114.)

U "Perčin disku", u kom je držano do 300 nesrpskih zatočenika, zatočenima je naređivano da jedan drugom skaču na glavu s balkona objekta. (para 244. Stanišić i Simatović, prvostepena presuda MMKS, str. 114.)

Više zatočenika iz "Perčin diska" je poginulo sredinom jula 1992. kada su korišteni kao živi štit prema Armiji Bosne i Hercegovine, a prilikom ekshumacije masovne grobnice u selu Makljenovac je otkriveno 27 tijela, među kojima su bili i neki od ovih zatočenika. (para 246-248. Stanišić i Simatović, prvostepena presuda MMKS, str. 115-117.)

Sud Bosne i Hercegovine

“Perčin disko”, prijeratni ugostiteljski objekat u mjestu Vila, pretvoren je u logor u koji su dovedeni muškarci koji su podvrgavani nečovječnom postupanju i odvođenju na živi štit. (para. 185. Predrag Kujundžić, str. 46.)

Civilima iz Čivčija je naređeno da uđu u autobuse kojima su, u pratnji naoružanih vojnika, prevezeni i zatvoreni u “Perčin disko”, gdje su po izlasku iz vozila morali proći kroz špalir vojnika koji su ih tukli. (para. 372. Predrag Kujundžić, str. 79.)

Uslovi u objektu su bili lako loši, a zatočenici podvrgnuti zlostavljanju tokom boravka u “Perčin disku”. (para. 372. Predrag Kujundžić, str. 79.)

Oko 50 zatvorenika je 12. jula 1992. odvedeno iz “Perčinog diska” u živi štit na Makljenovac, kojom prilikom je stradalo njih 16, dok je jedan na početku ubijen kao primjer ostalima. (para. 375-377., 384-388. Predrag Kujundžić, str. 80., 82.)

Tijela trojice stradalih nikada nisu pronađena, dok su ostali ekshumirani na Makljenovcu nakon rata. (para. 388. Predrag Kujundžić, str. 82.)

Konstatirana su višesatna zlostavljanja zatočenika u “Perčin disku” u drugoj polovini jula 1992. (para. 454. Predrag Kujundžić, str. 93.)