Partizan

MKSJ

Srpske vlasti su 1992. godine civile pretežno bošnjačke nacionalnosti držale zatočene u više od 20 zatočeničkih centara u Foči (magacin u Livadama, KP dom, bolnica u Foči, Policijska stanica u Miljevini, “Brioni”, kuća Slobodana Matovića, kaznionica u Velečevu, Osnovna škola “Brod na Drini”, vojno skladište u Čohodor Mahali, kuća u Trnovači, kuća Muniba Hodžića, Presjeka kod Ustikoline, stan Asima Džanke u mjestu Donde Polje, kuće u selu Điđevo, Karamanova kuća u Miljevini, zgrada “Lepa Brena” u Foči, kuća u blizini hotela “Zelengora”, sportska dvorana “Partizan”, srednjoškolski centar u Foči, Buk Bijela, Bukovica). (para. 628., 637., 638., 640., 641., 648. Krajišnik, str. 230., 232., 233., 234., 237.)

Pritvorenici iz fočanske gimnazije su 13. jula 1992. premješteni u sportsku dvoranu “Partizan”, gdje su bili pritvoreni do 13. augusta 1992., nakon čega je većina pritvorenika deportirana u Crnu Goru. (para. 26. Zelenović, str.10.), (para. 916. Karadžić, tom I, str. 361-362.)

Boravak civila iz fočanskih sela u dvorani su karakterizirali nečovječno postupanje te fizičko i psihičko mučenje, uključujući seksualno zlostavljanje. (para. 26. Zelenović, str. 10.), (para. 39. Krnojelac, str. 16.), (para. 915-917. Karadžić, tom I, str. 361-362.), (para. 676-677. Mladić, tom I, str. 349.), (para. 574-575. Kunarac i ostali, str. 190.)

Djevojke iz dvorane su od sredine jula odvođene u stanove po Foči i silovane. (para. 574-575. Kunarac i ostali, str. 190.), (para. 640-641. Krajišnik, str. 233-234.), (para. 921. Karadžić, tom I, str. 363.)

Početkom augusta, neke žene su odvedene iz “Partizana” i pritvorene u jednoj kući u blizini hotela “Miljevina”, poznatoj kao “Karamanova kuća”, gdje su silovane, a odakle su od oktobra 1992. odvođene u druge kuće i stanove i seksualno zlostavljane. (para. 27. Zelenović, str. 10-11.), (para. 41. Kunarac i ostali, str. 22.), (para. 641. Krajišnik, str. 234.), (para. 921-922. Karadžić, tom I, str. 363-364.), (para. 664. Mladić, tom I, str. 345.)

Neke druge žene i djevojke su u nekoliko navrata iz “Partizana” dovođene u kuću u Ulici Osmana Đikića na broju 16, radi seksualnog zlostavljanja. (para. 40. Kunarac i ostali, str. 22.), (para. 919-920. Karadžić, tom I, str. 363.), (para. 684. Mladić, tom I, str. 352-353.)

Žene su, također, početkom augusta 1992. odvođene u napuštenu kuću u Trnovačama i silovane. (para. 43. Kunarac i ostali, str. 23.), (para. 922. Karadžić, tom I, str. 363-364.), (para. 665. Mladić, tom I, str. 345.)

Autobusi koji su odvozili civile organizirani su u maju 1992., dok su oko 13. augusta 1992. žene i djeca odvedeni u Rožaje u Crnoj Gori. Dana 23. oktobra 1992. godine, grupa žena i djece koji su mjesec dana bili zatočeni u sportskoj dvorani “Partizan”, deportirani su autobusom u Goražde, da bi potkraj 1994. godine bili razmijenjeni i posljednji zatočenici Bošnjaci koji su još bili u KP domu. (para. 49. Krnojelac, str. 18), (para. 649-650. Krajišnik, str. 237-238.), (para. 931, 933-934. Karadžić, tom I, str. 367-368.), (para. 724. Mladić, tom I, str. 371.)

Sud Bosne i Hercegovine

U Miljevini su tokom maja i tokom ljeta 1992. konstatirana višestruka silovanja, a neke od žena bošnjačke nacionalnosti su držane više dana u hotelu u ovom mjestu i fizički i seksualno zlostavljane, a neke u drugim objektima, uključujući u policijskoj stanici i sportskoj dvorani “Partizan”. (drugostepena presuda Neđo Samardžić, str. 2.), (para. 235-247. Radovan Paprica i Slavko Ognjenović, str. 4., 63-67.), (para. 43-51. drugostepena presuda Dragan Janjić, str. 4., 19-22.), (Gojko Janković, str. 2-3., 54.)

Iz “Partizana” su žene i djevojke izvođene u stanove u Foči i kuće u naseljima Gornje Polje i Trnovača, gdje su silovane i seksualno zlostavljane. (Gojko Janković, str. 2-3., 66.), (para. 114-126,, 306-309. Jasko Gazdić, str. 5., 50-53., 93-94.)

Početkom septembra 1992. godine civilno stanovništvo iz Miljevine – nakon što su žene i djeca boravili u dvorani “Partizan“ u Foči i bili izloženi fizičkom maltretiranju i pljački, odakle su mnoge žene odvođene po stanovima u kojima su silovane – autobusima je prebačeno do lokacije u blizini linije razdvajanja prema Goraždu. (drugostepena presuda Neđo Samardžić, str. 3.)