Spomenik ubijenoj djeci u Prijedoru
Ahmeta Babića bb, 79000 Prijedor- Naslovnica /
- Lokacije /
- Spomenik ubijenoj djeci u Prijedoru
1992. – 1995.
Sudske činjenice
Spomenik ubijenoj djeci u Prijedoru ideja je koju roditelji ubijene djece ovog grada zagovaraju duže od deceniju, unatoč dugogodišnjim opiranjima gradskih vlasti. Spomenik nikada nije izgrađen iako je postojao veliki domaći i međunarodni pritisak, a roditelji i danas traže pravdu za 102 ubijene djece.
MKSJ
Haške presude kao počinioce zločina u Prijedoru navode vojsku (Jugoslovenska narodna armija i Vojska Republike Srpske), policiju i paravojne formacije. Preuzimanje vlasti od strane SDS-a (Srpska demokratska stranka) u Prijedoru izvršeno je u noći sa 29. na 30. april 1992. a izvršile su ga snage JNA (Jugoslovenska narodna armija), uključujući Petu kozarsku brigadu, kao i pripadnici prijedorskog SJB-a (Stanica javne bezbjednosti) i drugih tajnih srpskih policijskih stanica, a centralne vlasti zamijenjene su članovima ili kadrovima lojalnim SDS-u. (para. 74. Stakić, str. 16-17.), (para. 1592. Karadžić, tom II, str. 649.), (para. 137. Duško Tadić, str. 51-52. Mišljenja i Presude.)
U danima i mjesecima koji su uslijedili nakon preuzimanja vlasti u Prijedoru, veliki broj nesrba je otpušten s posla, a samo je mali postotak Bošnjaka i Hrvata i dalje radio. (para. 307. Stakić, str. 91.)
Bošnjaci su pozvani da predaju oružje i identificiraju se tako što će nositi bijelu traku na rukavima i na prozorima svojih domova izvjesiti bijele plahte u znak predaje. (para. 658. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 212.), (para. 128. Stakić, str. 37. i 38.)
Oko 70 stanovnika Briševa je ubijeno tokom napada i nakon što je srpska vojska ušla u ovo selo u večernjim satima 25. jula 1992., neki od njih su ubijeni u kukuruzištu, neki u šumi kraj sela, neki u kućama, a među ubijenim su bili i žene, djeca i invalidi. (para. 412. Brđanin, str. 156.), (para. 269. Stakić, str. 82.), (para. 482. Krajišnik, str. 182.), (para. 663. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 214.), (para. 1735. Karadžić, tom I, str. 693.), (para. 1112. Mladić, tom II, str. 583.)
Logor “Trnopolje” funkcionirao je najmanje od 26. maja 1992. do kraja septembra 1992., premda su neki ljudi u njemu ostali i duže. U jednom trenutku je u logoru bilo približno 8.000 zatočenika, a do kraja augusta 1992. je bilo zatočeno do 4.000 ljudi. Zatočenici su bili civili, Bošnjaci i bosanski Hrvati, uključujući žene i djecu. (para. 1322. Mladić, tom II, str. 700.), (para. 1818, 1821. Karadžić, tom II, str. 729., 732.)
Poslije napada bosanskih Srba na Kozarac krajem maja 1992. godine, stanovnici tog mjesta, uglavnom žene i djeca, sa samo nekoliko vojno sposobnih muškaraca, dovedeni su u “Trnopolje”. (para. 620. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 200.)
Civilima u Hambarinama, među kojima je bilo maloljetne djece, polovinom augusta 1992. je prijećeno i maltretirani su da priznaju činjenice koje im nisu bile poznate, te su protjerani na područje pod kontrolom Armije RBiH. (para. 235-238. Mićo Jurišić, str. 3-4., 66-67.)
Pet članova jedne porodice hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo dvoje djece, ubijeno je sredinom juna 1992. u mjestu Tukovi. (para. 119-124. Radaković i Pejić, str. 39-41.)
Više žena i djece bošnjačke nacionalosti je u selu Zecovi izvedeno iz kuće u kojoj su se krili i ubijeno hicima iz vatrenog oružja ispred kućnog podruma. (para. 374-378. Dušan Milunić i ostali, str. 7-8., 135-138.)
Ubistva žena i djece su konstatirana u još jednoj kući u Zecovima, gdje je dvoje djece teško ranjeno. (para. 520-527. Dušan Milunić i ostali, str. 183-185.)
Povezani sadržaj
Spomenik ubijenoj djeci u Prijedoru
Ahmeta Babića bb, 79000 Prijedor