Jama Lisac

MKSJ

Krajem jula 1992. iz logora “Omarska” izvedeno je najmanje 44 ljudi, kojima je rečeno da idu ka Bosanskoj Krupi na razmjenu i ukrcani su u autobus, a njihova tijela su kasnije ekshumirana iz “Jame Lisac”. (para. 210. Stakić, str. 63.), (para. 1767. Karadžić, tom II, str. 709.)

Sud Bosne i Hercegovine

Hapšenja civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti su započela 24. maja 1992. te su neki od zarobljenih odvođeni prvo u “Keraterm”, gdje bi se zadržali kratko vrijeme, a nakon toga su prebacivani u logor “Omarska”. (Željko Mejakić i ostali, str. 129.)

Logor “Omarska” se sastojao od upravne i zgrade hangara, te dvije manje zgrade, nazvane “bijela kuća” i “crvena kuća”. U prva tri objekta su bili smješteni zatočenici, kao i na betonskoj podlozi zvanoj “pista”. (Željko Mejakić i ostali, str. 74.)

Oko 3.000 civila je bilo zatočeno u “Omarskoj”, među kojima i više od 30 žena. (Željko Mejakić i ostali, str. 74.)

Prve grupe zatočenika u “Omarsku” su dovedene u noći 27. i 28. maja 1992., dok su posljednji zatočenici iz logora odvedeni oko 21. augusta 1992. godine. (Željko Mejakić i ostali, str. 71-72.)

Prvo masovno odvođenje logoraša iz “Omarske” se desilo početkom augusta 1992., kada je veliki broj zatočenika iz tog logora odveden u logore “Trnopolje” i “Manjača”. (Željko Mejakić i ostali, str. 72-73.)

Uvjeti u logoru “Omarska” bili su surovi i degradirajući, a neki od zatočenika oskudnu hranu nisu dobijali danima. (Željko Mejakić i ostali, str. 76., 79., 81.)

Zatočenici logora “Omarska” su bili podvrgnuti svakodnevnim isljeđivanjima, te su tom prilikom premlaćivani i neki od njih su ubijeni, a često su premlaćivani i prilikom odlaska na ručak. (Željko Mejakić i ostali, str. 83., 85-87.)

Pored fizičkog, zatočenici su bili izloženi i psihičkom zlostavljanju, a svakodnevna premlaćivanja su uzrokovala smrt najmanje 100 zatočenika. (Željko Mejakić i ostali, str. 87-89.)

Ubistva zatočenika su se nastavila u julu 1992. godine. (Željko Mejakić i ostali, str. 99-101., 104-105.)

Neki od zatočenika su odvedeni iz “Omarske” krajem jula 1992., od kada im se gubi svaki trag. (Željko Mejakić i ostali, str. 102-103., 105.)

U drugoj polovini jula 1992. su iz logora “Omarska“ izvedena 44 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, među njima i dvije žene, koji su na navodnu razmjenu povezeni minibusom, da bi iz vozila bili izvedeni u Donjem Duboviku, vezani žicom i ubijeni iz vatrenog oružja. (para. 96-111. Dušan Ćulibrk, str. 3., 31-36.)

Tijela ubijenih u Donjem Duboviku su ekshumirana nakon rata u “Jami Lisac”. (para. 96-111. Dušan Ćulibrk, str. 3., 31-36.)

Početkom augusta 1992. u Donjem Duboviku je presretnuta grupa od sedam civila bošnjačke nacionalnosti koji su se iz Prijedora kretali ka Bihaću, nakon čega su ubijeni iz vatrenog oružja, a njihova tijela su pronađena u “Jami Lisac”. (para. 125-139. Dušan Ćulibrk, str. 3., 39-42.)