Crkvine
Masovna grobnica

Crkvine

Gornja Crkvina bb, 76230 Bosanski Šamac

1992

Sudske činjenice

Masovna grobnica “Crkvina” dobila je naziv po istoimenom naselju u Bosanskom Šamcu, u kojem je tokom 1992. zatočavano nesrpsko stanovništvo.

MKSJ

Rano ujutro 17. aprila 1992. godine srpske snage, paravojne formacije i policija silom su preuzele vlast u Bosanskom Šamcu, pripadnici paravojnih formacija, policije i Jugoslovenske narodne armije (JNA) učestvovali su u zauzimanju Bosanskog Šamca, kao i u hapšenju i zatočenju Bošnjaka i Hrvata. (para. 1028-1029. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 333.), (para. 442., 446., 455. Blagoje Simić i ostali, str. 140., 141., 143.), (para. 218. Stanišić i Simatović, prvostepena presuda MMKS-a, str. 100.)

Srpske snage su od 17. aprila do kraja 1992. godine vršile proizvoljna hapšenja Bošnjaka i Hrvata. Od maja 1992. do kraja godine, u SUP-u (Sekretarijat unutrašnjih poslova) bilo je zatočeno 50 do 100 osoba. Oko 200 osoba je bilo zatočeno u zgradi TO-a (Teritorijalna odbrana). Oko 1.000 osoba je odvedeno u objekte u Zasavici i Crkvini. (para. 1030. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 334.), (para. 654. Blagoje Simić i ostali, str. 201.), (para 221. Stanišić i Simatović, prvostepena presuda MMKS-a, str. 101-102.)

Srpski policajci i pripadnici paravojnih snaga redovno su tukli zatočenike u zgradi SJB-a, u zgradi TO-a i u skladištu u Crkvini, a ta premlaćivanja imala su za cilj kažnjavanje i zastrašivanje zatočenika. (para. 1039. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 335.), (para. 770. Blagoje Simić i ostali, str. 237.), (para. 9., 36-41. Stevan Todorović, str. 4., 13-15.)

Jedna grupa Hrvata je sredinom maja 1992. odvedena u Crkvinu, gdje su bili zatočeni u objektima, s muškarcima i starijim osobama, i to u Domu omladine, skladištu, Omladinskom domu i fudbalskom stadionu. Stotine nesrba su bile zatočene u tim objektima u trajanju od jedne noći do jedne sedmice. (para. 665. Blagoje Simić i ostali, str. 207-208.)

U skladištu u Crkvini su pripadnici paravojnih formacija 7. maja 1992. ubili 17 zatočenih Bošnjaka i Hrvata. (para. 1033, 1037. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 334-335.), (para 225. Stanišić i Simatović, prvostepena presuda MMKS-a, str. 104.)

Neke su držali u privatnim kućama, a kada je Crkvina evakuisana, ljudi iz okolnih sela zatočeni su u Zasavici i nisu smjeli napustiti to područje, osim ako su željeli biti razmijenjeni. (para. 666. Blagoje Simić i ostali, str. 208.)