Dretelj

Kantonalni sud Mostar

U sklopu kompleksa objekata bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) u “Dretelju” su od strane pripadnika HVO-a od kraja juna i tokom jula 1993. dovođeni i u hangare zatvarani Bošnjaci. (Frane Vulić, str. 8.), (Mijo Banović i Gojko Granić, str. 7.), (Niko Lovrić, str. 6.)

Trojica zatočenika bošnjačke nacionalnosti su sredinom jula 1993. ubijena hicima iz vatrenog oružja ispred hanagara u logoru “Dretelj”. (Frane Vulić, str. 1-2., 14-16., 17-18.)

Bošnjaci su u julu 1993. fizički i psihički zlostavljani u “Dretelju”. (Mijo Banović i Gojko Granić, str. 2., 23-26.)

Zatočenici u logoru “Dretelj” su, osim premlaćivanja, tokom augusta i septembra 1993. prisiljavani da leže na takozvanoj žici (željeznoj armaturi) i goli na vrelom betonu. (Ado Alagić, str. 1-2., 4.)

Prije i poslije jela su zatočenici u “Dretelju” u augustu 1993. izvođeni iz hanagara i udarani drvenom palicom, lancem i kundakom puške. (Mijo Banović i Gojko Granić, str. 1-2., 21-22.)

Krajem juna i početkom jula 1993., civili nehrvatske nacionalnosti iz Neuma koji su se nalazili u svojim kućama, pod izgovorom da idu na saslušanje, sprovedeni su i zatvoreni u logor “Dretelj”. (Niko Lovrić, str. 1-2., 4-5.)

MKSJ

U aprilu 1993. pripadnici HVO-a odveli su muškarce Bošnjake iz općine Čapljina, među kojima su bili i bošnjački intelektualci i muškarci koji nisu bili pripadnici nijednih oružanih snaga, u kasarnu u Grabovini i zatvor u Dretelju. (para. 2075., 2077. Prlić i ostali, tom II, str. 551.)

S hapšenjima je HVO nastavio krajem juna do sredine jula 1993., a muškarci su zatočavani u “Dretelju”, “Gabeli” i na “Heliodromu”. (para. 2083. Prlić i ostali, tom II, str. 553.)

Zatvor u Dretelju je funkcionirao kao zatočenički centar od aprila 1993. do početka oktobra 1993. godine. (para. 44. Prlić i ostali, tom III, str. 12.)

Prvi zatočenici dovedeni su u zatvor u Dretelju u aprilu 1993. godine, nakon hapšenja pripadnika ABiH na području Čapljine, potom muškarci Bošnjaci zatočeni do početka oktobra 1993., a zatočenici su u talasima dovođeni iz Stoca, Čapljine i Mostara, ali i iz drugih zatočeničkih centara HVO-a. (para. 39. Prlić i ostali, tom III, str. 11.)

Pripadnici ABiH, vojno sposobni muškarci i vojnici HVO-a bošnjačke nacionalnosti hapšeni su u Mostaru i dovođeni u zatvor u Dretelju počev od 30. juna 1993. (para. 41. Prlić i ostali, tom III, str. 12.)

Prema jednom izvještaju, od 30. juna 1993. do 5. augusta 1993., u zatvoru u Dretelju bilo je zatočeno više od 2.500 Bošnjaka. (para. 46. Prlić i ostali, tom III, str. 13.)

Za zatočenje u “Dretelju” koristila su se najmanje četiri hangara i dva tunela. (para. 59. Prlić i ostali, tom III, str. 16.)

Pripadnici HVO-a su, za vrijeme velikih vrućina sredinom jula 1993., zatočenike držali zaključane bez hrane i vode, sve dok jedan od njih nije preminuo usljed dehidracije. (para. 91. Prlić i ostali, tom III, str. 26.)

Sredinom jula, u vrijeme dok su zatočenici bili zaključani u hangarima, više njih je ranjeno mecima koji su izvana prošli kroz metalne stijenke hangara. Nakon pucnjave, ranjenima nije odmah ukazana pomoć, i umrla su najmanje tri zatočenika. (para. 114. Prlić i ostali, tom III, str. 32.)

Jedan zatočenik je početkom augusta pretučen od strane pripadnika HVO-a ispred samice u “Dretelju” te je preminuo od zadobijenih ozljeda. (para. 119-120. Prlić i ostali, tom III, str. 34.)

Još jedan zatočenik je preminuo usljed udaraca drugog zatočenika, Bošnjaka, koji je postupao po naređenju pripadnika HVO-a. (para. 121. Prlić i ostali, tom III, str. 34.)

Osobe zatočene u samicama svakodnevno su prebijane, čak i po nekoliko puta u jednom danu i noći, a pripadnici HVO-a koristili su naročito vrijeme ručka za njihovo maltretiranje i ponižavanje. (para. 123., 125-126. Prlić i ostali, tom III, str. 35-36.)

Sve vrijeme dok je zatvor u Dretelju funkcionirao kao zatočenički centar, zatočenici su odvođeni u druge zatočeničke centre, a počev od septembra 1993., zatočenici su počeli napuštati zatvor i kasnije odlazili u treće zemlje. (para. 145. Prlić i ostali, tom III, str. 40.)

Sud Bosne i Hercegovine

Kasarna “Bruno Bušić” u Dretelju je imala sve karakteristike logora, gdje su držani zatvoreni civili srpske nacionalnosti, koji su svakodnevno bili podvrgavani različitim oblicima psihičkog i fizičkog zlostavljanja, držani u krajnje nehumanim i nehigijenskim uslovima, odakle su izvođeni na prinudni rad u okviru kruga kasarne i van nje. (para. 277., 394. Ivan Zelenika i ostali, str. 78., 106-107.)

U “Dretelj” su transportirani civili iz Mostara koji su prethodno bili zatočeni u Vojnoj ambulanti, te civili uhapšeni na području Čapljine i Stoca. (para. 326. Ivan Zelenika i ostali, str. 90–91.)

Ukupan broj zatvorenih civila u “muškom” hangaru kretao se i do 200, dok je u “ženskom” hangaru u jednom momentu bilo zatvoreno i do 80 žena. (para. 398. Ivan Zelenika i ostali, str. 107.)

Za vrijeme boravka u “Dretelju” zatočenici su premlaćivani i nanošene su im tjelesne povrede. (para. 651-654., 658-681., 712-733., 902-906. Ivan Zelenika i ostali, str. 8-9., 162-163., 163-168., 174-179., 217-218.)

Jedan od zatočenika u “Dretelju” je preminuo od posljedica premlaćivanja početkom augusta 1992. u blizini “muškog” hangara. (para. 615-629. Ivan Zelenika i ostali, str. 8., 154-157.)

U “muškom” hangaru je brutalno pretučen zatočenik u prvoj polovini augusta 1992. te je prevezen najprije u bolnicu u Čapljini, a zatim je odvezen u nepoznatom pravcu i tijelo nikada nije pronađeno. (para. 639-649. Ivan Zelenika i ostali, str. 8., 159-162.)

Najmanje šest zatočenika koji su izvedeni iz “Dretelja” ubijeno je i bačeno u Neretvu, dok je jedan odveden u nepoznatom pravcu te su kasnije pronađeni i razmijenjeni njegovi posmrtni ostaci. (para. 759-764., Ivan Zelenika i ostali, str. 185-187.)

Zatočenice, među kojima je bilo i starica, silovane su u ovom logoru, te su i fizički zlostavljane, uključujući udaranje i repetiranje vatrenog oružja. (para. 684-692., 884-888. Ivan Zelenika i ostali, str. 8-9., 169-170., 214-215.), (para. 177-183., 191-202. Ivan Medić i Tonćo Rajič, str. 5., 55-60.), (para. 106-118. drugostepena presuda Tonćo Rajič, str. 4., 31-34.)

Na međusobne seksualne odnose su primoravani i zatočenici. (para. 736-739. Ivan Zelenika i ostali, str. 9., 179-180.)

U logoru (neke od presuda koriste i naziv zatvor) “Dretelj” je bilo više objekata u kojima je tokom ljeta 1993. bilo zatvoreno više stotina Bošnjaka, a sastojali su se od nekoliko hangara, tunela, “samice”, u kojoj se broj zatočenih kretao između 40 i 60. (para. 27., 136. drugostepena presuda Dražen Mikulić, str. 11., 35.), (para. 76. drugostepena presuda Veselko i Ivo Raguž, str. 26.)

Jedan od zatočenih Bošnjaka u “Dretelju” je tokom jula 1993. izveden iz hangara, teško pretučen, porezan staklom i pucano mu je iznad glave iz vatrenog oružja. (para. 93-95. drugostepena presuda Dražen Mikulić, str. 2-3., 27-28.)

Zatvorenici koji su tokom jula i augusta 1993. držani u “samici” zlostavljani su za vrijeme ručka, a špricani su jakim mlazom vode pod pritiskom iz cisterne. (para. 202., 215-216. Dražen Mikulić, str. 49., 52.)

Jednom od zatočenika su povrede nanesene nožem. (para. 277. Dražen Mikulić, str. 65.)

Zatočenicima u “Dretelju” je početkom augusta 1993. naređeno da se međusobno tuku, te je jedan od njih preminuo nakon što je pao na zemlju. (para. 253-254. Dražen Mikulić, str. 60.)

U “Dretelju” je bilo i maloljetnih zatočenika, koji su zlostavljani po dovođenju u ovaj logor. (para. 229-232. Dražen Mikulić, str. 55-56.)

Zatočenici koji su u logor “Dretelj” dovedeni početkom augusta 1993. u limenoj garaži su mučeni strujom. (para. 78-91. drugostepena presuda Veselko i Ivo Raguž, str. 5., 26-33.)

Županijski sud u Splitu

Zatočenici u logoru “Dretelj” su od strane pripadnika HVO-a premlaćivani u augustu 1993. te udarani željeznim cijevima, puškama, drvenim palicama i letvama, pa su neki od njih gubili svijest. (M. M. i Ž. R. – presuda Županijskog suda u Splitu, str. 4., 18.)