Bivši Vojno-istražni zatvor

MKSJ

Nakon popisivanja a zatim i razoružavanja Bošnjaka iz općine Ljubuški u maju 1993., te nakon što je ograničio slobodu kretanja na području općine muškarcima u dobi od 18 do 60 godina, HVO (Hrvatsko vijeće obrane) je odlučio da 14. i 15. augusta 1993. izvrši hapšenje svih muškaraca u općini. (para. 1780-1785., 1876. Prlić i ostali, tom II, str. 480-482., 507.)

Od 14. augusta 1993. muškarci, Bošnjaci, na području općine su obaviješteni da se moraju javiti u zatvor u Ljubuškom, a istog dana je gotovo 300 zatočenika iz ovog objekta premješteno na “Heliodrom”. (para. 1783. Prlić i ostali, tom II, str. 481–482.)

Zatvor u Ljubuškom nalazio se u zgradi policijske stanice koja je imala dva dijela: glavnu zgradu, u kojoj su se obavljala ispitivanja zatočenika, i dio u kojem su se nalazile ćelije. (para. 1788. Prlić i ostali, tom II, str. 483.)

U zatvor u Ljubuškom počeli su biti dovođeni prvi bošnjački zatvorenici početkom 1993., najprije u manjem, a zatim u sve većem broju. (para. 1800. Prlić i ostali, tom II, str. 486.)

U danima nakon 9. maja 1993. u zatvoru u Ljubuškom zatočeni su Bošnjaci, uglavnom pripadnici ARBiH, koji su stigli iz Mostara, a među njima su bili uhapšeni u zgradi “Vranica”. (para. 1809. Prlić i ostali, tom II, str. 488.)

Krajem maja 1993. u zatvor u Ljubuškom su ponovo stigli mnogi zatočenici, tako da je njihov broj premašio prihvatni kapacitet objekta, koji je mogao primiti oko stotinu zatočenika. (para. 1810. Prlić i ostali, tom II, str. 489.)

Zatočenici su iz raznih zatočeničkih centara i mjesta zatočenja prebacivani u zatvor u Ljubuškom. (para. 417. Naletilić i Martinović, str. 162.); (para. 1805. Prlić i ostali, tom II, str. 487.)

U novembru 1993. broj zatočenika u zatvoru u Ljubuškom varirao je od najmanje 29 do 147 zatočenika. (para. 1817. Prlić i ostali, tom II, str. 490.)

Zatvorenici u ovom objektu su teško premlaćivani i zlostavljani, između ostalog elektrošokerima. (para. 418-427. Naletilić i Martinović, str. 162–165.); (para. 1846. Prlić i ostali, tom II, str. 499-500.)

Zatočenici su iz Zatvora odvođeni kako bi bili korišteni kao radna snaga pri izvođenju građevinskih radova i čišćenja. (para. 658. Naletilić i Martinović, str. 248., para. 1841. Prlić i ostali, tom II, str. 497.)

Osim toga, vođeni su na radove na prvoj liniji fronta, između ostalog na frontu u Gornjem Vakufu, a dešavalo se da tom prilikom neki od njih budu ranjeni. (para. 1842-1844. Prlić i ostali, tom II, str. 498-499.)

Premlaćivanja zatvorenika su se dešavala dok su izvodili radove. (para. 1849. Prlić i ostali, tom II, str. 501.)

Zatvor je bio pretrpan, ponekad je broj zatočenika bio tri puta veći od utvrđenog prihvatnog kapaciteta zatvora. (para. 1877. Prlić i ostali, tom II, str. 507–508.)

Od maja 1993. do marta 1994. zatočenici iz zatvora redovno su premještani na “Heliodrom” i u zatvor u Dretelju. (para. 1877. Prlić i ostali, tom II, str. 507–508.)

Posljednji zatočenici iz zatvora u Ljubuškom premješteni su na “Heliodrom” 21. marta 1994. i oslobođeni 29. marta 1994., nakon razmjene zarobljenika između HVO-a i ARBiH. (para. 1818. Prlić i ostali, tom II, str. 491.)

Sud BiH

Civili koji su prethodno bili zatvoreni u logorima “Heliodrom”, “Dretelj”, “Gabela” i “Silos” Čapljina, držani su od sredine septembra do sredine novembra 1993. u VIZ-u (Vojno-istražni zatvor) u Ljubuškom, u nehumanim i surovim uslovima, opasnim po zdravlje. (para. 53., 74. drugostepena presuda Ivan Kraljević i ostali, str. 4-5., 39., 44.)

Od novembra 1993. do februara 1994. zatočenici u VIZ-u su više puta fizički zlostavljani, usljed čega su neki od njih gubili svijest, dok su neke ostali zatvorenici donosili u ćelije jer od zadobijenih povreda nisu mogli stajati na nogama. (para. 79., 84., 90., 103., 108. drugostepena presuda Ivan Kraljević i ostali, str. 5-6., 45., 47., 49., 52., 54.)

Zatvorenici su bili izloženi kontinuiranim i višestrukim zlostavljanjima stražara u VIZ-u i drugih lica. (para. 160-161. drugostepena presuda Ivan Kraljević i ostali, str. 66-67.)

Nesumnjivo je utvrđeno da se nije radilo o objektu u kojem su bili smješteni isključivo ili pretežno ratni zarobljenici. (para. 36. drugostepena presuda Ivan Kraljević i ostali, str. 34-35.)

Jedna od posljedica sukoba Armije RBiH i HVO-a bilo je odvođenje civilnog bošnjačkog stanovništva u zatvore “Heliodrom”, “Dretelj”, “Gabela”, te u konačnici u VIZ Ljubuški. Dokazi potvrđuju da su zatočenici iz VIZ-a prebacivani u “Heliodrom” na području Mostara. (para. 46. drugostepena presuda Ivan Kraljević i ostali, str. 37.)

Higijenski uslovi boravka u VIZ-u su se popravili od sredine novembra 1993., naročito nakon posjete predstavnika Međunarodnog komiteta Crvenog krsta. (para. 148., 153-154. drugostepena presuda Ivan Kraljević i ostali, str. 64., 65.)

Zatočenici su iz zatvora pušteni, odnosno razmijenjeni, tokom marta 1994. godine, kada su sukobi između Armije RBiH i HVO-a prestali. (para. 47. drugostepena presuda Ivan Kraljević i ostali, str. 38.)