Vojno

MKSJ

Rano ujutro 9. maja 1993. godine, HVO je napao Mostar artiljerijom, minobacačima, teškim i lakim oružjem, kontrolirao je ulaze u grad, a na mostarskom radiju je objavljeno da svi Bošnjaci moraju na prozorima istaknuti bijele zastave. (para. 39. Naletilić i Martinović, str. 16.), (para. 775. Prlić i ostali, tom II, str. 191.)

Nakon napada Armije BiH 30. juna 1993., HVO je u Mostaru i okolini uhapsio više hiljada muškaraca Bošnjaka, među kojima je bilo pripadnika Armije BiH i bošnjačkih vojnika HVO-a, i zatočio ih je na “Heliodromu” ili u Zatvoru u Dretelju. (para. 895. Prlić i ostali, tom II, str. 225.)

U periodu od augusta 1993. do januara 1994., zatočenici su upućivani i u zatočenički centar “Vojno” i tamo zatvarani. (para. 1669. Prlić i ostali, tom II, str. 451-452.)

Zatočenici u “Vojnom” su od 8. novembra 1993. do 28. januara 1994. bili izloženi nasilju i surovom postupanju. (para. 1709. Prlić i ostali, tom II, str. 461.)

Jedan od zatočenika je 5. decembra pretučen i ubijen iz vatrenog oružja. (para. 1716. Prlić i ostali, tom II, str. 463.)

Zatočenici iz “Vojnog” su prisiljavani na fizički rad, kao što je građenje utvrđenja na linijama fronta za potrebe HVO-a, i to dok su trajale borbe. (para. 1728., 1731. Prlić i ostali, tom II, str. 466-467.)

Od augusta 1993. do marta 1994. zatočenici koji su odvođeni na obavljanje radova na linijama fronta, bili su izloženi teškom nasilju, neki od njih su bili ranjeni, nekoliko ih je izgubilo život, a petorica su ubijena u periodu od 2. septembra 1993. do 31. januara 1994. dok su obavljali radove na području Vojnog. (para. 1749., 1757. Prlić i ostali, tom II, str. 472-474.)

Zatočenici u zatočeničkom centru “Vojno” bili su pripadnici Armije BiH i civili. (para. 1757. Prlić i ostali, tom II, str. 474.)

Sud BiH

Logor (ove presude, pored termina logor, koriste i nazive zatvor i zatočenički centar) “Vojno” se sastojao od nekoliko objekata, nije bio ograđen, niti je po svom vanjskom izgledu odavao sliku logora, izuzev što su prostorije u kojima su boravili zatočenici bile zaključane, a gdje su zatvarani i držani civili, bez ikakve odluke suda i postupka za neko krivično djelo. (para. 740. drugostepena presuda Marko Radić i ostali, str. 171-172.), (para. 298-299. Jure Kordić i ostali, str. 106-107.)

Do formiranja logora “Vojno” je došlo u julu 1993. u naselju Vojno, koje pripada području Bijelog Polja. U njemu su držane osobe bošnjačke nacionalnosti zatočene od strane HVO-a. (para. 765. drugostepena presuda Marko Radić i ostali, str. 175.), (para. 38. Miroslav Perić, str. 14.)

U zatočeničkom centru “Vojno” je bilo više desetina bošnjačkih žena, djece i staraca, kao i veći broj bošnjačkih muškaraca koji su, u različitim vremenskim periodima, iz logora “Heliodrom” dovođeni i zatvarani, a poslije vraćani u taj logor. (para. 238. drugostepena presuda Marko Radić i ostali, str. 85.), (para. 300. Jure Kordić i ostali, str. 107.)

Najučestalija hapšenja i dovođenja u “Vojno” su bila u julu, augustu i septembru 1993. godine. (para. 767. drugostepena presuda Marko Radić i ostali, str. 175.), (para. 403-411., 418-426., 432-440., 447-456. Jure Kordić i ostali, str. 8-9., 142-144., 147-149., 152-153., 156-159.)

Muškarci u “Vojnom” su držani u garaži i podrumu jedne kuće, a žene u prostorijama dvije kuće. Uslovi boravka su bili nepodnošljivi i zatočenici nisu imali adekvatnu medicinsku zaštitu, a bili su premlaćivani i fizički i psihički zlostavljani. (para. 257., 267. drugostepena presuda Marko Radić i ostali, str. 89., 91.)

Civili bošnjačke nacionalnosti koji su u drugoj polovini jula 1993. uhapšeni naselju Panjevina, pa zatvoreni u podrum kuće u naselju Rudnik, prebačeni su u “Vojno”. (para. 368-376. Jure Kordić i ostali, str. 7., 129-131.)

Zatočeni muškarci u logoru “Vojno” su bili na prinudnim radovima duž linije fronta, uključujući Bočine, područje pored Zalihića kuća, dio Bijelog Polja, Vojno, Potoke, Elementaru i Livač, dok su zatočene žene obavljale razne poslove za pripadnike HVO-a. (para. 275., 278-279., 792. drugostepena presuda Marko Radić i ostali, str. 93., 94., 179.)

Jedan od zatočenika je ubijen krajem augusta 1993. na prinudnim radovima u Bijelom Polju, nakon čega su drugi zatočenici zakopali njegovo tijelo, koje je kasnije razmijenjeno. (para. 292-300. drugostepena presuda Marko Radić i ostali, str. 96-97.)

Dvojica zatočenika su tokom septembra 1993. nožem usmrćena u garaži nakon što su pretučeni, a još jedan ubijen je ispred garaže u pokušaju da pobjegne. Ispred garaže je viđeno još jedno tijelo. (para. 330-344. drugostepena presuda Marko Radić i ostali, str. 102-104.), (para. 384-392. Jure Kordić i ostali, str. 8., 135-138.)

U septembru 1993. – prilikom transporta oko 50 zatočenika, koji su bili vezani jedan za drugog, iz logora “Heliodrom” u logor “Vojno” radi obavljanja prinudnih radova – ubijen je jedan zatočenik, dok je drugi ranjen, da bi kasnije bio usmrćen još jedan zatočenik iz “Heliodroma”. (para. 345-356. drugostepena presuda Marko Radić i ostali, str. 104-107.)

Tokom novembra te krajem decembra 1993. i početkom januara 1994. na prinudnim radovima na prvoj liniji u Bijelom Polju ubijena su četiri zatočenika iz logora “Vojno”, a neki su i fizički zlostavljani tokom radova na prvoj liniji. (para. 301-329., 377. drugostepena presuda Marko Radić i ostali, str. 98-101., 111.)

Pojedini zatočenici nakon mučenja nisu bili u stanju da hodaju. Među premlaćivanim zatočenicima je bilo i maloljetnika. (para. 381-396. drugostepena presuda Marko Radić i ostali, str. 111-113.), (para. 58. Miroslav Perić, str. 4., 19.), (para. 498-507. Jure Kordić i ostali, str. 10., 175-177.)

U logoru “Vojno” su zlostavljane i zatočenice koje su dovedene na prinudni rad. (para. 606-612. Jure Kordić i ostali, str. 210-212.)

Za vrijeme zatočeništva u logoru “Vojno” najmanje deset zatvorenica je silovano i seksualno zlostavljano. (para. 533-683. drugostepena presuda Marko Radić i ostali, str. 134-162.), (para. 480-490., 591-594., 618-622. Jure Kordić i ostali, str. 10., 169-171., 204-206., 214-215.)

Neki od zatočenika iz logora “Vojno” su preminuli od posljedica udaranja policijskim palicama, drškama od alata, čizmama, pištoljima, bili podvrgnuti elektrošokovima, dok su neki odvedeni u nepoznatom pravcu i njihova tijela su razmijenjena 1994. godine. (para. 370-380., 397-501. drugostepena presuda Marko Radić i ostali, str. 110-111., 113-129.)