Kasarna Viktor Bubanj

Sud BiH

Oružani sukob na području grada Sarajeva, a tako i općine Novi Grad, počeo je 5. aprila 1992. postavljanjem srpskih barikada na Mojmilu, Grbavici i Aerodromskom naselju (radi se o utvrđenju Sudskog vijeća iz ovog predmeta, dok je Vijeće u predmetu “Mandić“, preuzimajući utvrđene činjenice pred MKSJ, konstatiralo da je oružani sukob počeo 6. aprila 1992.). (para. 405. Senad Džananović i Edin Gadžo, str. 96.)

Bivša kasarna “Viktor Bubanj“ krajem juna 1992. počinje funkcionirati kao vojni pritvor koji je obezbjeđivala Vojna policija, a kasnije kao pritvor pri Okružnom vojnom sudu u Sarajevu. (para. 238-240. Ramiz Avdović i Vintila lulain Nicolae, str. 67-68.)

U “Viktor Bubnju“ je bio zatočen veliki broj civila srpske nacionalnosti gdje su gotovo svakodnevno bili izloženi nehumanom i nečovječnom postupanju od strane pojedinih stražara. (para. 316-317. Ramiz Avdović i Vintila lulain Nicolae, str. 84.)

Civili su hapšeni i odvođeni na ispitivanja na različitim lokacijama na području grada, da bi potom bili dovedeni u kasarnu “Viktor Bubanj“. (para. 184. Ramiz Avdović i Vintila lulain Nicolae, str. 54.)

Fizička maltretiranja i batinanja su konstatirana od juna do kraja novembra 1992., a zatočenici su najčešće tučeni u hodniku vojnog zatvora, dok su prolazili kroz špalir i u ćelijama. (Ramiz Avdović i Vintila lulain Nicolae, str. 5-6., 95-105., para. 372-419.)

Neki od zatočenih su prilikom premlaćivanja gubili svijest. (Ramiz Avdović i Vintila lulain Nicolae, str. 5., 82., para. 307.)

Među zatvorenicima je bilo i žena. (para. 197. Ramiz Avdović i Vintila lulain Nicolae, str. 58.)

Za podrumske prostorije stambenih zgrada na Trgu ZAVNOBiH-a broj 21. i 27. je zaključeno da su bili zatočenički objekti gdje su zatvorena lica u istim bila izložena nehumanim uslovima, psihičkom i fizičkom maltretiranju, te izvođena na prisilni rad. (para. 434-448. Senad Džananović i Edin Gadžo, str. 101-103.)

Krajem jula 1992. su rasformirani ovi zatočenički objekti, te su neki zatvorenici odvedeni u “Viktor Bubanj“, neki u Centralni zatvor, dok su neki pušteni svojim kućama, a tom prilikom im je pružena mogućnost da se izjasne da li žele da idu u razmjenu ili žele da ostanu u Sarajevu i priključe se Armiji RBiH. (para. 217. Senad Džananović i Edin Gadžo, str. 59.)