Barutni magacin

MKSJ

Bošnjaci u Kalinoviku su u maju 1992. morali imati dozvolu Kriznog štaba da bi se mogli slobodno kretati, a kada su srpske oružane snage 11. juna 1992. proglasile općinu ratnom zonom, kretanje bošnjačkog stanovništva još više je ograničeno. (para. 662. Krajišnik, str. 242.), (para. 796. Mladić, tom I, str. 405.)

Srpske vlasti su 1992. godine u Kalinoviku civile, pretežno bošnjačke nacionalnosti, držale zatočene u nekoliko zatočeničkih centara (zgrada policije, Osnovna škola “Miladin Radojević”, skladište baruta i poljoprivredno dobro “Pavlovac”). (para. 663., 665., 666. Krajišnik, str. 242-243.)

Početkom jula 1992., zatočenici su prebačeni u skladište baruta Jelašačko polje, gdje je do početka augusta bilo zatočeno stotinjak muškaraca Bošnjaka i gdje su mnogi zatočenici žestoko premlaćivani. (para. 663. Krajišnik, str. 242), (para. 778., 780. Mladić, tom I, str. 398.)

Srpski vojnici su početkom augusta 1992. prozvali oko 25 zatočenih Bošnjaka i, uz policijsku pratnju, odvezli ih u selo Ratine, pokraj Jeleča na području Foče, gdje su ih zlostavljali i ustrijelili sve osim jednog od njih. Vojnici su potom zapalili tijela ubijenih. (para. 663. Krajišnik, str. 242-243.), (para. 752. Mladić, tom I, str. 387.)

Sud Bosne i Hercegovine

U Kalinoviku je do septembra 1992. kao zatočenički objekat korištena Osnovna škola “Miladin Radojević”, u koju je zatvarano bošnjačko stanovništvo, kako s područja ove općine, tako i s područja općina Gacko, Nevesinje, Foča i Trnovo. (Ratko Bundalo i ostali, str. 57., 153.), (para. 103-105. Slavko Lalović, str. 22-23.), (para. 169-184. Zoran Bjelica i Novica Tripković, str. 35-37.)

Muškarci zatočeni u školi su potom prebačeni u “Barutni magacin”. (para. 79-80. drugostepena presuda Milan Perić i ostali, str. 30-31.)

Oko 60 muškaraca Bošnjaka iz Mjehovina, Jelašca i Vihovića uhapšeno je krajem juna 1992. i zatvoreno u fiskulturnoj sali Osnovne škole “Miladin Radojević”, nakon čega su početkom jula 1992. prebačeni u “Barutni magacin”. (Ratko Bundalo i ostali, str. 3., 93-102.), (para. 163-166. drugostepena presuda Krsto Savić, str. 6., 69-70.), (para. 126. drugostepena presuda Milan Perić i ostali, str. 43.)

Žene, djeca i starci su odvedeni prvo u “Barutni magacin”, a potom u Osnovnu školu “Miladin Radojević”. (para. 180. drugostepena presuda Milan Perić i ostali, str. 55.)

U “Barutnom magacinu” je bilo zatvoreno bošnjačko muško civilno stanovništvo u nehumanim uslovima, bez elementarnog zadovoljavanja higijenskih potreba, te su odvođeni na radnu obavezu i na prve borbene linije, fizički zlostavljani i na kraju ubijeni. (Ratko Bundalo i ostali, str. 6., 183-187., 190-196.), (para. 36-64. drugostepena presuda Đorđislav Aškraba, str. 3-4., 12-16.)

Početkom augusta 1992. su četiri zatočenika iz “Barutnog magacina“ odvedena u pravcu Rogoja da iskopavaju tijela srpskih vojnika, te su isti dan pronađeni mrtvi u rejonu Rogoja. (Ratko Bundalo i ostali, str. 6., 192-194.), (para. 41-50. drugostepena presuda Đorđislav Aškraba, str. 13-14.)

Najmanje 12 zatočenika “Barutnog magacina“ je početkom augusta odvezeno u pravcu Mehkih brda i ubijeno, a tijela nekih od njih su ekshumirana nakon rata. (Ratko Bundalo i ostali, str. 6., 196-201.), (para. 51-60. drugostepena presuda Đorđislav Aškraba, str. 3-4., 14-16.)

U istom periodu su najmanje 24 zatočenika iz ovog magacina izvedena iz kamiona u mjestu Ratine te odvedena na lokalitet “Tuzlakove štale”, gdje su ubijeni, ubačeni u objekat i zapaljeni, dok je uspio preživjeti jedan zatočenik. (Ratko Bundalo i ostali, str. 6-7., 201-209.), (para. 51-64. drugostepena presuda Đorđislav Aškraba, str. 14-17.)

Ostali kamioni sa zatočenicima iz magacina su nastavili put prema Miljevini, te su na lokalitetu Tuneli ubijeni preostali zatvorenici, a nakon rata su pronađena i ekshumirana najmanje 33 tijela, dok se šestorica i dalje vode kao nestali. (Ratko Bundalo i ostali, str. 6-7., 201-209.), (para. 51-64. drugostepena presuda Đorđislav Aškraba, str. 14-17.)