Kasarna Moša Pijade

MKSJ, Okružni sud Trebinje, Sud BiH

U januaru 1992. godine u općini Bileća naloženo je svim policajcima da nose oznake koje pokazuju njihovu lojalnost republici bosanskih Srba, a policajci Bošnjaci koji su to odbili učiniti, otpušteni su. Tokom 1992. otpušteno je još mnogo Bošnjaka. (para. 608. Krajišnik, str. 224.)

I prije aprila 1992. godine Bošnjaci u Bileći su bili zastrašivani od strane srpskog stanovništva koje je nosilo oružje, a po općini su postavljeni kontrolni punktovi i uvedena su ograničenja kretanja stanovnika bošnjačke nacionalnosti. (para. 608. Krajišnik, str. 224.)

Zatočenici u Bileći su bili zatvoreni u pet zatočeničkih centara (kasarna Moše Pijade, Policijska stanica Bileća, zgrada iza objekta policije, zatvor u Bileći, Đački dom) a policajci iz Bileće, koji su bili zaduženi za te zatočeničke centre, držali su zatočenike u nehumanim uslovima – bez dovoljno prostora, hrane vode i nisu obezbijedili zdravstvenu njegu. (para. 969. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 313.); (para. 609-612., 797-799. Krajišnik, str. 224–225., 288–289.)

Bošnjaci koji su bili zatočeni u Bileći su mučeni, nad njima su činjena druga nehumana djela, prisilno su premještani i deportirani, a srpske snage su pljačkale njihovu imovinu. (para. 981. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 316.-317.)

Žrtve zločina nisu aktivno učestvovale u neprijateljstvima, a zatočenici su bili civili. (para. 974. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 315.)

U okviru kasarne Moše Pijade u Bileći je Jugoslovenska narodna armija (JNA) formirala vojni zatvor krajem 1991., koji je kasnije dobio namjenu zatočeničkog logora kroz koji je od maja pa do 18. augusta 1992. prošao veliki broj zatočenih lica, u najvećoj mjeri civila nesrpske nacionalnosti s područja Mostara, Nevesinja, Gacka i Stoca. (para. 336. Boris Bošnjak i ostali, str. 119-120.)

Desetine civila boravili su u nehumanim uslovima, podvrgnuti psihičkom i fizičkom zlostavljanju i nečovječnom postupanju. (para. 336., 370-371. Boris Bošnjak i ostali, str. 119-120, 128-129.)

Zatočenici su boravili u zagušljivim prostorijama bez zraka, koje su bile prenatrpane, sa izuzetno malo hrane i vode za piće, nisu mogli koristiti WC prema potrebi i nisu imali adekvatnu medicinsku pomoć. (para. 385. Boris Bošnjak i ostali, str. 133.)

Zbog uslova koji su vladali u ovom logoru nastupila je smrt najmanje četvorice zatočenika koji su u Bileću dovezeni u lošem stanju, dok je u kasarni nastavljeno njihovo premlaćivanje. (Boris Bošnjak i ostali, str. 7-8., 136., para. 396-398.)

Batine su zatočenici dobijali već po dolasku u logor u kasarni “Moša Pijade“ pri silasku s kamiona kojim su dovezeni, gdje ih je obično dočekivao “špalir“ vojnika, a maltretiranje se nastavljalo u unutrašnjosti objekta. (Boris Bošnjak i ostali, str. 12., 204-206., 232., para. 625-631., 712.)

Premlaćivanja zatočenika su vršena u i ispred prostorija u kojima su boravili, te prilikom odlaska i vraćanja iz toaleta. Stražari su zatočenike udarali neselektivno po svim dijelovima tijela – pesnicama, nogama i palicama, nanoseći im nesumnjivo jake fizičke bolove, ali i psihičke, kako onim koji su premlaćivani, tako i ostalim zatočenicima koji su morali to da gledaju i očekuju trenutak kada će i sami doći na red za premlaćivanje, što je kod svih stvaralo strah za život, te jaku psihičku bol usljed stalnog iščekivanja da li će i oni biti premlaćeni. (Boris Bošnjak i ostali, str. 7-8., 136-137., 232., para. 399., 712.)

Jednom od zatočenika su nakon premlaćivanja zabili u prsa, u predio ispod srca, injekciju sa bijelom tekućinom neutvrđenog sadržaja, te mu i plamenom upaljača pržili ruku, dok su drugog, koji je u više navrata pretučen, primoravali da ima seksualni odnos sa ženom, duševno oboljelom osobom, koja je bila u kasarni i koju su maltretirali i zlostavljali, te kada je ovaj to odbio, počeli su ga udarati u glavu. (Boris Bošnjak i ostali, str. 8-9., 143-145., 151-153., para. 425., 427., 441-445.)

Na neke od zatočenika, nakon što bi palicom bili udarani u glavu i ostale dijelove tijela, prislanjana je električna palica kroz koju je puštana struja, te su i zbog toga trpjeli bolove. (Boris Bošnjak i ostali, str. 9-14., 178., 184., 217., 226., para. 539., 559., 667., 696.)

Zatočeniku koji je najmanje deset dana zaredom u julu 1992. pretučen u ovom objektu je od udarca drškom pištolja u sljepoočnicu slomljena kost u glavi. (Boris Bošnjak i ostali, str. 9., 162., para. 476.)

Nakon što je 15 dana uzastopno premlaćivan, jedan zatočenik je izveden napolje, gdje je ponovo tučen i gdje mu je naređeno da stane pred zid, dok je s druge strane bio postavljen “streljački vod“, stvarajući uvjerenje da će biti strijeljan. Premlaćivanje ovog zatočenika je u kontinuitetu trajalo najmanje 15 dana. (Boris Bošnjak i ostali, str. 11., 185-187., para. 564-570.)

Jedan zatočenik je teško pretučen tokom augusta 1992., poslije davanja intervjua o boravku u logoru. (Boris Bošnjak i ostali, str. 11-12., 197., para. 605.)

Prilikom premlaćivanja jednog zatočenika, ispaljen je hitac iz pištolja koji je ranio drugog zatočenika, usljed čega je ostao nepokretan. (para. 501-503. Boris Bošnjak i ostali, str. 168.)

Civil nesrpske nacionalnosti koji je bio zatočen u podrumu kasarne “Moše Pijade“ je fizički zlostavljan i pretučen palicom tokom juna 1992. od strane pripadnika Vojske Republike Srpske. (N. Dž. str. 1-2., 5-7.)

U kasarni “Moše Pijade” je bilo zatvoreno civilno nesrpsko stanovništvo. (N. Dž. str. 1-2., 5-7.)