Crni vrh
Masovna grobnica

Crni vrh

Snagovo bb, 75400 Zvornik

1992. - 1995.

Ova sekundarna masovna grobnica je otkrivena 2003. godine u blizini sela Snagovo, na 16 kilometara jugozapadno od Zvornika. Jedna je od najvećih masovnih grobnica otkrivenih u Bosni i Hercegovini – dugačka više od 40 metara, široka pet i duboka tri metra.

Sudske činjenice

MKSJ

Srpske paravojne i policijske snage napale su Divič, a između 400 i 500 Bošnjaka iz ovog sela, među kojima su bili žene, djeca i starci, natjerano je da uđu u autobuse, koje su odvezli do Crnog vrha i pustili zarobljene da nastave pješice. (para. 365. Krajišnik, str. 137–138.), (para. 1582. Stanišić i Župljanin, tom I, str. 513.), (para. 1271. Karadžić, tom I, str. 516.), (para 192. Stanišić i Simatović, prvostepena presuda MMKS str. 89.)

Srpske vlasti su 1992. civile pretežno bošnjačke nacionalnosti držale zatočene u najmanje 19 zatočeničkih centara na području Zvornika (između ostalog Dom kulture u Drinjači, Dom kulture u Čelopeku, Tehnička škola u Karakaju, “Gerina klaonica” u Karakaju, fabrike “Standard”, “Alhos” i “Ekonomija” u Karakaju, štab CS-a, Orahovcu, zatvor nedaleko od “Novog izvora”, zatvor u Zvorniku, policijska stanica, škola u Kneževićima, ciglani u Karakaju u ulazu upravne zgrade, preduzeće “Hladnjača”, omladinsko naselje, sportska dvorana, kuća Paše Salihović, osnovna škola u Liplju, motel “Vidikovac”), (para. 367-373. Krajišnik, str. 139-141.), (para 193. Stanišić i Simatović, prvostepena presuda MMKS str. 89-90.)

Viši sud u Beogradu

Tokom juna 1992. godine u Domu kulture u Čelopeku, u uslovima nedostojnim za život ljudi, boravilo je više od 160 civila iz Diviča i gdje su psihički i fizički mučeni, odvođeni bez ikakvog objašnjenja. Nakon rata, jedan broj zatočenika ekshumiran je i identifikovan u masovnoj sekundarnoj grobnici Crni vrh. (Slavković i ostali, str. 3-4., 75., 76.), (Grujić i Popović, str. 4., 84., 90-96.), (Savić i Janković, str. 5-6., 85-86., 99-102.)

U prvoj polovini juna 1992. neki od zatvorenika su pretučeni, svezani žicom i odvedeni iz Doma, od kada im se grubi svaki trag. (Slavković i ostali, str. 4., 76-82.)

Više zatočenika je ubijeno u Domu ili ispred, a njihovi posmrtni ostaci su pronađeni u grobnici Crni vrh. (Slavković i ostali, str. 4-5., 83-92., 104-107.), (Grujić i Popović, str. 10., 229-230.), (Savić i Janković, str. 5-6., 86-90., 104.)

Nekolicini zatočenika naređeno je da očiste Dom i iznesu leševe, nakon čega se više nisu vratili. (Savić i Janković, str. 6., 90-96.)

Neki od zatočenika su teško pretučeni, a neki su preminuli od povreda koje su im nanesene premlaćivanjima u Domu. (Slavković i ostali, str. 5., 98-101., 107-108.)

Zatočene osobe bošnjačke nacionalnosti u Domu kulture u Čelopeku i na Poljoprivrednom dobru Ekonomija su, osim pripadnika vojnih i paravojnih formacija iz Srbije, zlostavljali i lokalni stanovnici. (Slavković i ostali, str. 44., 154-155.)


Ahmet Grahić, Masovna grobnica “Crni vrh”, Zvornik

Dok godinama čeka da institucije pokažu razumijevanje za inicijativu udruženja da se na Crnom vrhu kod Zvornika podigne memorijal koji bi čuvao sjećanje na stotine ubijenih, Ahmet Grahić opisuje bolan proces identifikacije oca i rođaka u ovoj masovnoj grobnici.

Ahmet Grahić, Masovna grobnica “Crni vrh”, Zvornik